Selam alejk!

Napokon da Vam se javim, iako mi je to odavno namjera i želja.
Drago mi je što vidim da i dalje nastavljate sa aktivnostima u podsticanju obrazovanja. Uvijek sam smatrala da je obrazovanje nešto najvrijednije i za šta se treba boriti. Kroz našu istoriju se pokazalo da je obrazovanje jedino pravo istinsko bogatstvo, jer dok je čovjek živ niko mu ne može oduzeti njegovo znanje.

S obzirom na to da sam se zaposlila, te da sam, hvala Bogu, u stanju da skromno pomognem Vaše aktivnosti, uplatila sam na Vaš žiro račun 50,00 KM. Trudit ću se da to postane tradicija!

Hvala Vam!

Pismo dr. Line Rayan, bivšeg stipendiste Fonda ''Bošnjaci'' uposlene u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu

Esselamu alejkum!

Evo nađoh malo vremena da Vam ukratko prenesem ono što sam pričao sa djecom danas...

Djeca su presretna... bogatija su za nova znanja i nova iskustva...
Danas nismo mogli ništa raditi u školi sem onoga što su oni pričali, onoga kako su oni doživjeli boravak u lijepome gradu....

Imaju samo riječi hvale za sve... od pof. Naide, Fadila, Šahina, Pšalić Emira... pa do učenika koji su ih dočekali u Sarajevu, pa čak bolje nego li ih dočekuje, kako oni kažu, njihova rodbina :) ...

Imam nijet da za nekoliko dana prikupim dječije radove na temu "Dani u Sarajevu" te da ih pošaljem na Vaše adrese.

Djeca će napisati kako su oni doživjeli posjetu gradu, medresi, muzeju, mezarju, pozorištu....

Hvala Vam u ime djece i moje lično ime.

Do tada vas selamim i želim vam puno uspjeha.

Kamenica, 25.04.2011. godine, Armin Hodžić, učitelj OŠ “Jovan Cvijić“ Kamenica, općina Zvornik

Esselamu alejkum!
Ovim e-mailom želim da vam se zahvalim što sam bio vaš stipendista, odnosno stipendista “Bejtuzzekata” iz Kuvajta, tokom tri akademske godine.

Izuzetno mi je drago što sam baš od vas dobio stipendiju, jer vi ste bili moja nafaka poslana od dragog Allaha, dž.š. Prvi put kada sam aplicirao za stipendiju, nisam se ni nadao da ću je dobiti. Mislio sam samo da je to još jedan uzaludan pokušaj i prikupljanje obimne dokumentacije, ali hvala Allahu, dž.š., uspio sam postati vaš stipendista.

Vaša stipendija mi je mnogo pomogla u školovanju. Nakon što sam počeo dobivati stipendije, od roditelja više nisam tražio novac za školovanje, a ni za džeparac. Uvijek sam imao novac i čak sam uspio u više navrata da kupim neke korisne stvari svojim roditeljima, jer su primanja mog oca minimalna.

Uspio sam završiti studij matematike i već mi je došla nova nafaka, a to je plaćeni doktorski studij u Sloveniji. Nadam se da će umjesto mene doći neki novi student kojeg ćete obradovati i koji će znati iskoristiti svoju stipendiju na pravi način. Da vas dragi Allah, dž.š., obilato nagradi za vaš trud i djelo koje činite.

Vaš bivši stipendista, Samed Bajrić
(Završio Prirodno-matematički fakulteti u Tuzli)

Poštovani,
Biti student u Bosni i Hercegovini je aktivnost koja zahtijeva mnogo truda, ali i sredstava. Ti zahtjevi posebno dolaze do izražaja kada se radi o studentima koji potječu iz mjesta koja su udaljena od grada u kojem studiraju.

Kupovina knjiga, pronalazak smještaja, uklapanje u novu sredinu su samo neke od poteškoća s kojima se susreću fakultetlije u našoj zemlji. Ako uzmemo u obzir cjelokupnu ekonomsku situaciju u Bosni, onda će nam biti jasno koliko je teško roditeljima da osiguraju prihvatljiva sredstva za optimalan život svojih najmilijih. Pored svega navedenog, srca nekih ljudi su postala osjetljiva na teškoće s kojima se susreću oni koji nastoje pobjeći od banalnosti i u okrilju knjige pronaći smisao života.

Jedna takva skupina plemenitih ljudi pokrenula je organizaciju poznatu pod imenom Fond “Bošnjaci” koji, Bogu hvala, olakšava život srednjoškolcima i studentima pomažući im da prebrode egzistencijalne poteškoće s kojima se susreću, te na taj način ostvare uvjete za normalno školovanje. Koliko bi samo mladih Bošnjaka i Bošnjakinja ostalo uskraćeno osnovnog prava na školovanje koje će im omogućiti život lišen materijalnih poteškoća da nije ovog i sličnih fondova?

Budući da ste meni i nekolicini mojih prijatelja omogućili da se posvetimo nauci i ne razmišljamo o poteškoćama materijalne prirode, srdačno Vam se zahvaljujem i molim Uzvišenog da Vaša srca učini iskrenim u ovom plemenitom naumu i da Vam da snage da ustrajete u ovom poslu vrijednom hvale.

S poštovanjem, Husein hfz. Ajkunić
(Student I godine Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu)

Ovom prilikom se zahvaljujem Fondu “Bošnjaci” za stipendiju koju sam primala tokom studija. Prije pet godina sam uspješno završila Elektrotehnički fakultet u Sarajevu. Trenutno sam zaposlena u “Energoinvestu” kao inžinjer projekta u Sektoru za komunikacije.  Student sam postdiplomskog studija na istom fakultetu, Odsjek za telekomunikacije.

U vremenu kada je novac skoro osnovni pokretač školovanja, uz ambicije koje sam imala i vašu stipendiju, kroz studij sam prošla bez poteškoća. Još jednom se iskreno zahvaljujem i nadam se da ćete nastaviti jednako uspješno kao i do sada nagrađivati, pomagati i stimulisati vrijedne studente. 

Edina Kadrić
(Završila Elektrotehnički fakultet u Sarajevu)

Esselamu alejkum!
Ponosim se što sam jedna od stipendista ove poštene i nadasve nekorumpirane Fondacije. Živimo  u dobu kada se većina stvari vrti oko novca te ljudi zaboravljaju one prave, istinske vrijednosti života i življenja. Ljudi postaju stranci, kako sebi, tako i drugima. Mito i pohlepa učine svoje, učine da talent i znanje malo ko cijeni. Ovi ljudi su prepoznali nadarene studente koji studij ne shvataju olahko, prepoznali su studente kojima je stalo do znanja i pravednosti. Kao ključnu riječ navela bih znanje, jedan od najvažnijih uvjeta prilikom apliciranja za stipendiju.

Postavlja se logično pitanje: Ko to ovu riječ koristi tek kao masku, a ko poštuje svu veličinu i sjaj, ponos njenog značenja? Jedino znanjem možemo uspjeti, možemo se oduprijeti propadanju našeg naroda i naše države koja ima mnogo mladih, pametnih i savjesnih ljudi. Štela je čudna riječ, riječ koja ne zaslužuje mjesto u rječniku, ali nažalost za neke ona predstavlja vlastiti identitet. Ovdje ću, ponosno, navesti prednost  Fonda “Bošnjaci” u odnosu na ostale, korumpirane i nepravedne. Ne bih nikoga imenovala, prepoznat će se sami. Stipendija svakom studentu predstavlja izvrsnu pomoć tokom studija, kao i određeni vid samostalnosti i motivacije, spremnosti da ide dalje te uspije u životu. Ovo je Fond koji podržava znanje, upornost i dobre ocjene.

Vjerovatno vođeni izrekom: Moje je samo ono što sam dao! - ovi ljudi čine pravu stvar, dobro djelo koje studenti znaju cijeniti. Ja ga cijenim i zbog toga pišem ovaj esej. Želim da svi, koji budu u prilici pročitati ove moje riječi, znaju da u Fondu “Bošnjaci” nema štele, da je jedina štela rano ustajanje, redovan odlazak na predavanja, danonoćno učenje, pravovremeno polaganje ispita, te nadasve upornost i želja za znanjem. Student treba biti odgovoran, svjesno izvršavati svoje zadatke i obaveze, ne smije dozvoliti da mu vrijeme prođe uzalud. Život je lijep onoliko koliko ga mi učinimo lijepim. Uvidjevši stanje u Bosni i Hercegovini, većina mladih ljudi odustaje od svojih snova, zatvara se u neki svoj pesimistički krug. Znaju da je nešto unaprijed plaćeno te gube motivaciju. To je naša tužna, ali nažalost, istinita stvarnost. Da postoji više ovakvih fondova koji bi podupirali rad i trud mladih ljudi, i mi bismo se mogli nazvati liderom kao i većina svjetskih velesila. Svi ljudi su jednaki i svi zaslužuju jednake prilike. Razlika se stvara u trenutku kada propuste ili pak svjesno ili nesvjesno izgube neku priliku.

Meša Selimović je rekao: Hiljadu je prilika u životu, ne moraš svaku da uhvatiš. Ali, bar možeš da se potrudiš da većinu dobrih prilika uhvatiš. Ova stipendija je jedna od tih i nadam se da će ovaj esej inspirisati mlade ljude da tragaju za znanjem te tako uspiju u životu. Svaki trud se na kraju isplati! Fond “Bošnjaci” je prepoznao te vrijednosti i u ime svih stipendista iskreno vam se zahvaljujem! Svako dobro!

Esselamu alejkum, Minela Balavac
(Student II godine Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru)

Pismo zahvale Fondu ‘‘Bošnjaci’’
od studenata Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu
Ovim pismom, mi studenti Fakulteta islamskih nauka iz Sarajeva, želimo izraziti zahvalnost Fondu ‘‘Bošnjaci’’ i svim zaposlenicima Fonda na stipendiji koju su nam dodijelili kao znak podrške, ali i ukazanog povjerenja.

Ova stipendija nam svima mnogo znači. Prije svega, važna nam je iz razloga što znamo da ima neko ko misli na nas studente i na naše potrebe, a i što je za nas još važnije, pruža nam moralnu podršku koja nas podstiče da i dalje postižemo dobre rezultate kao i dosad.

Osjećamo odgovornost i obavezu da se još bolje i predanije posvetimo studiranju te tako opravdamo dato povjerenje, a i ispunimo obećanje koje smo dali prilikom potpisivanja Ugovora.

Još jednom izražavamo zahvalu i zadovoljstvo što sarađujemo sa jednom ovako uspješnom organizacijom kakva je ova.

Studenti Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu:

Zahida hfz. Vračo-Čehić,
Husein hfz. Ajkunić,
Sabahudin hfz. Hašić,
Sumeja Hasanspahić,
Fatima Omerspahić,
Amela Žunić,
Elvis Hodžić,
Asim Esmić i
Samir Zilkić.

U Sarajevu, 09. 02. 2011. godine

Želim se zahvaliti Fondu “Bošnjaci“ na dodijeljenoj stipendiji koja je pomogla moje uspješno studiranje na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu.

Zaista je lijep osjećaj znati da postoje fondovi koji pomažu i motiviraju studente u njihovom školovanju, te se nadam da ću u budućnosti biti u prilici da nesebično prenesem svoje znanje i pomognem talentovanim učenicima i studentima.

Agić Emir
(Završio Elektrotehnički fakultet u Sarajevu)

Nakon uspješno završenog Medicinskog fakulteta, Univerziteta u Sarajevu, želim se od srca zahvaliti Fondu ‘’Bošnjaci’’ na njihovoj velikodušnoj finansijskoj podršci, koja je uvijek itekako dobro došla tokom studija.

Na ovaj način Fond ‘’Bošnjaci’’ ohrabruje, motiviše i daje stimulans svima koji su ambiciozni na svom putu edukacije. Pomogli ste meni i drugim talentovanim studentima.

Vaša humanost je velika, a nadam se da će i moja biti velika, nesebična i uspješna.

Dr. Silvija Šok
(Završila Medicinski fakultet u Sarajevu)

Poštovani,
Želim da vam zahvalim na podršci u 2007/08. godini u vidu stipendije, u iznosu  od oko 1.700,00 KM. Pomogla mi je da lakše završim studije u Tuzli na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu sa prosjekom 8,50, a na taj način i da dođem do posla, koji sad obavljam kao pripravnik logoped i surdoaudiolog u Centru za slušnu i govornu rehabilitaciju.

Također mi je pomoglo da ostvarim svoj san, da radim kao tumač znakovnog jezika za gluhe i to na nekoliko TV stanica.

Iskreno zahvaljujem, Anisa Šetkić
(Završila Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Tuzli)

Zovem se Lejla Fulurija-Tutić. Rođena sam 27. 04. 1983. god. u Jajcu. Osnovnu školu sam završila u Travniku 1998. godine.  Iste godine upisala sam Gazi Husrev-begovu medresu i završila  je s odličnim uspjehom 2002. godine. Hifz Kur’ana položila sam 2003. godine, a na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu diplomirala sam 2009. godine.

Zaposlena sam u Gazi Husrev-begovoj medresi kao profesorica odgajateljica, gdje vodim dvije odgojne grupe.
Tokom studiranja na Fakultetu islamskih nauka dvije akademske godine bila sam stipendista Fonda “Bošnjaci’’. Ova pomoć bila mi je vrlo dragocjena i pomogla mi je da blagovremeno okončam svoje studentske obaveze. Stoga čelnim ljudima ovog Fonda želim izraziti duboku zahvalnost i zaželjeti im mnogo uspjeha i u narednom periodu.

Srdačan selam, Lejla hfz. Fulurija-Tutić
(Završila Fakultet islamskih nauka u Sarajevu)

Zovem se Lina Rayan, po zanimanju sam doktor medicine. Tokom školovanja ostvarila sam prosječnu ocjenu 9.03. Dvije akademske godine sam bila stipendista Fonda “Bošnjaci”. Ta stipendija je značila mnogo u svakom aspektu, ali za mene lično predstavljala je moralnu satisfakciju, jer je postojao neko ko je prepoznao moj rad i trud tokom školovanja. Osim što sam je doživljavala kao nagradu za dotadašnji rad, tu stipendiju sam doživjela i kao motivaciju za nastavak rada, za postizanje novih i boljih uspjeha, kako u školovanju, tako i u životu. Zahvalna sam ljudima koji na ovakav način pomažu obrazovanju našeg naroda, jer je to moralna obaveza i dužnost svakog dobrog čovjeka.

Moja obaveza je da, kada to budem u mogućnosti, nastavim ovu prelijepu, a prije svega humanu tradiciju - da pomognem Fondu novčano i na taj način dam svoj doprinos u obrazovanju mladih ljudi, čiji trud treba prepoznati i nagraditi.

Lina Rayan
(Završila Medicinski fakultet u Sarajevu)

Esselamu alejkum!
Dragi prijetelji Podrinja, prije nego bilo šta drugo kažem, želim se najiskrenije zahvaliti u svoje lično ime i u ime naše drage djece.
Imali ste priliku vidjeti dječiju radost prilikom vaše posjete. Citiram vašeg direktora prilikom obraćanja djeci: “Neka znate djeco da ima neko u Sarajevu ko brine o vama, niste ostavljeni i zaboravljeni...”

Vjerujte, imao sam osjećaj da je moj iman porastao. Godinama nam se niko na taj način nije obratio, pa smo pomalo počeli gubiti nadu.

Međutim, pojavilo se drago lice i demantovalo naše misli. Bez obzira na ponuđenu pomoć, nama je to puno značilo i imao sam potrebu da vam prenesem svoje/naše utiske.

S poštovanjem,
Nisvet Mujanović, nasatvnik u POŠ u Križevićima, općina Zvornik

Poštovana gospodo,
Dugo sam razmišljala na koji način i kako da vam se zahvalim na svoj podršci i pomoći koju ste nam do sada ukazali. Na kraju krajeva, shvatila sam, da ne postoje riječi koje će dovoljno dobro moći opisati ovu moju zahvalnost koju osjećam prema vama. Ipak, ono što je meni najvažnije, a vjerujem i vama, jeste činjenica da ste ovu školu osigurali sredstvima, koja su od velike pomoći, kako nastavnicima da drže što kvalitetniju nastavu, tako i učenicima da istu nastavu prate i usavršavaju se. Možda je to jedan od načina da vam se zahvalimo i bar djelimično odužimo. Sva sredstva koja ste nam donirali u vidu udžbenika, nastavnih pomagala, instruktivne nastave, su utrošena po mom mišljenju na najbolji mogući način, a to je obrazovanje naših najmlađih koji su naša nada u bolje sutra, a na koje, nažalost, niko ne misli, pogotovo u  Republici Srpskoj.

Ovom prilikom želim istaći da vi ovakvim vidom pomoći, pomažete održivi povratak u RS-u, jer da nije bilo vas u pojedinim sitaucijama u kojim sam se lično našla, moj opstanak na ovim prostorima bio bi upitan, kao i roditelja svih učenika za koje vi donirate udžbenike. Nadam se da ćemo moji učenici i ja uspjehom u životu i radu najbolje iskazati našu zahvalnost prema vama. Na kraju ništa mi ne ostaje nego da vam se još jednom zahvalim na ukazanoj podršci i pomoći, bez koje bi bio mnogo teži moj rad, kao i rad mojih kolega, a samim tim i učenika. U nadi da ćemo i dalje sarađivati, srdačno vas pozravljam u ime mojih učenika, kolega i naravno u moje lično ime.

S poštovanjem,
Begija Smajić, rukovodilac POŠ u Potočarima

Esselamu alejkum!
Dragi prijatelji, dobro nam došli.
Mnogo me je obradovala vijest kad nam je učiteljica rekla da ćete posjetiti našu školu. Ja se zovem Hodžić Zemir. Idem u treći razred osnovne škole, odličan sam učenik.

Od srca vam se želim zahvaliti na donaciji udžbenika koje ste nam donirali na početku školske godine. Donacijom udžbenika mnogo ste pomogli nama djeci, a i našim roditeljima koji su nezaposleni. Moja porodica se vratila na Snagovo prije tri godine. Živim sa roditeljima i starijom sestrom koja je također odličan učenik, ona ide u šesti razred. Volim ići u školu, volim se igrati sa drugarima. Subotom i nedjeljom sa sestrom idem na mektepsku nastavu. Još jednom vam se od srca zahvaljujem i siguran sam da će vaša posjeta našem selu obradovati i drugu djecu kao što je obradovala i mene.

Puno vas selamim, Hodžić Zemir
(Učenik III razreda POŠ u Snagovu)

Dragi donatori! Ja se zovem Elmira Sarajlić i treći sam razred osnovne škole “Sveti Sava”, Zvornik. Odličan sam učenik i mnogo se trudim da učim. Imam brata koji također ide u treći razred. Bez vaše donacije morala bih svoje knjige dijeliti sa bratom, ali brat i ja sada imamo svoje knjige. Mnogo ste usrećili mene i moje prijatelje. Također vam se zahvaljujem i za paketiće. Uvijek ću vas se rado sjećati.

S poštovanjem, Elmira Sarajlić
(Učenica III razreda OŠ “Sveti Sava” u Zvorniku)

Poštovani,
Mi se zovemo Fatima i Ćamila. Učenice smo IX razreda u Potočarima. Iako smo ovo trebale i prije učiniti, ali nismo, pa smo osjetile potrebu da vam se sada trebamo zahvaliti na doniranju udžbenika za našu školu.

To što smo već navele da vam nismo prije napisale ovo pismo ne znači da smo vas zaboravile i isto tako ne znači da ćemo vas zaboraviti, jer vi ste nam omogućili, doniranjem ovih udžbenika, da ugledamo drugu stranu svijeta i njegove ljepote, kao što ste nam omogućili, također, i da učenjem iz ovih udžbenika upotpunjavamo znanje. I ne samo da ste pomogli nama dvjema, već i našim roditeljima i našim nastavnicima.

Našim roditeljima ste prvenstveno pomogli u finansiskoj situaciji, zatim na ušteđenom vremenu. Pošto su ovi udžbenici zasnovani na nacionalnoj osnovi, sigurno i sami znate da ih ne možemo naći i kupiti u malom gradu poput Srebrenice, niti bilo gdje u okolini. Možemo ih samo naći u većim gradovima, a vi ste se pobrinuli za to, što je našim roditeljima i nama dvjema od velike koristi. Nas dvije stvarno ne znamo na koji način da vam se odužimo, pokušat ćemo znanjem i učenjem iz ovih udžbenika kao i očuvanjem ovih udžbenika. Još jednom nam preostaje da vam se od srca zahvalimo na pomoći. Hvala.

Fatima Selimović i Ćamila Delić
(Učenice IX razreda OŠ “Petar Petrović Njegoš“ Srebrenica, Područna škola u Potočarima)

Dobro se sjećam bio je čas matematike. Od tog događaja prošlo je već nekoliko dana, ali ja ipak želim svoja osjećanja da iskažem na ovaj papir kako bih se što duže sjećao tog događaja. Matematika nije baš omiljeni predmet, prvenstveno zbog težine, ali i ostalog, tako da sam se prvo obradovao kada sam vidio da grupa ljudi ulazi u naš razred. Prvo što sam zapazio to su bile nove lopte za košarku, odbojku i moju najomiljeniju igru fudbal. Pretpostavio sam da su nam ti ljudi donijeli te lopte na poklon i neizmjerno sam se radovao. Nastavnica nam je predstavila te ljude, tako da mi je dobro ostao u sjećanju taj naziv Fond “Bošnjaci“. Jedva sam čekao da nam se obrate, kako bih saznao da li su sve to lopte koje sam ja ugledao donijete na poklon našoj školi. U trenutku kada su predavali poklone za našu školu mojoj sreći nije bilo kraja, jer su sve te lopte nama donirane. Pošto je fizičko moj omiljeni predmet, što nije teško ni zaključiti iz navedenog, jedva sam čekao da imam čas i lično isprobam bar jednu fudbalsku loptu. Na času fizičkog sam zamolio nastavnika da dozvoli mojim drugovima i meni da se igramo fudbala sa novom loptom, što nam je i dozvolio. Čini mi se da nikad nisam imao bolji čas od toga, jer toliko smo bili sretni u igri, a lopta kao da je išla baš u onom pravcu u kojem sam želio da ide kada je šutnem. Vjerujem da je glavna poenta bila u novoj lopti, jer onu staru i deformisanu nije ni moguće bilo šutati.

Na kraju ništa drugo mi ne preostaje nego da se zahvalim tim ljudima iz Fonda “Bošnjaci“ iz Sarajeva, jer moje jedno veliko hvala je uistinu sitno i malo za njihovo tako veliko srce.

Rijad Hasanović, učenik POŠ u Potočarima

Hvala vam što ste nam donirali knjige i na svemu što činite za nas. Nastavite tako pomagati i drugoj djeci u ostalim školama. Mi vam se mnogo zahvaljujemo što nam činite i radite za nas. Hvala Vam što ste nam omogućili udžbenike i poklonili lijepe ruksake. Zahvaljujemo se Fondu “Bošnjaci” Sarajevo.

Puno pozdrava od Džejlane Smajić

Ovo pismo šaljem grupi ljudi koji su mi pomogli. Zahvaljujem vam se na svemu što ste meni i mom razredu donirali udžbenike i druge stvari. Ja vam od srca želim da pomognete i drugoj djeci kao što ste pomogli i nama, a posebno vam želim da budete sretni i veseli cijelog života. Mi vas volimo i mnogo smo sretni što smo vas upoznali. Pamtićemo vas do kraja života.

Kajić Emrah

Školska godina je počela, a ja sam tako zabrinut jer mi nedostaju knjige za školu. Znam da bi mi roditelji već kupili sve knjige da imaju novca, ali svjestan sam i vidim da su oni jako tužni što mi to ne mogu priuštiti. Danima već gledam kako oni jedva sastavljaju kraj s krajem i zbog mojih potreba moja tuga biva još veća. Rukovodilac naše škole nastavnica matematike nam govori da ćemo udžbenike koji nam nedostaju dobiti od jedne organizacije, ali ja nisam povjerovao u to, jer dosta donatora nam nešto obeća, pa to obećanje ne ispune.

Međutim, na moju radost, ovog puta nije bilo tako. Direktor te organizacije kojeg ću dugo pamtiti, Šahin Kerla je došao sa svojim saradnicima u našu školu i donio udžbenike za nas. Gledam u te knjige izložene po stolovima, dok nam se gospodin Kerla obraća i gotovo da ga više i ne čujem, jer među tim knjigama vidim knjige za bosanski jezik, historiju, geografiju, a za te predmete mi baš i nedostaju udžbenici. U jednom trenutku pomislih da spavam, ali pogledah oko sebe i vidjeh da to nije san nego java. Mojoj sreći u tom trenutku gotovo da nije bilo kraja. Obradovao sam se ne samo za sebe već i  za moje drugove, drugarice, ali i za moje roditelje. Do kraja života ću pamtiti i biti zahvalan gospodinu Šahinu Kerli, a samim time i organizaciji Fond “Bošnjaci”.

Huso Hasanović